Štednja odmalena: usvajanje dobrih životnih navika

Objavljeno 31.10.2015.
listopad 31, 2015

31. listopada obilježava se Svjetski dan štednje

U svijetu u kojem je trenutačno zadovoljenje svake, pa i najmanje potrebe svojevrstan imperativ, odgađati ispunjenje želje neuobičajen je i relativno rijedak postupak. Ipak, svi to često činimo a da toga nismo ni svjesni: činimo to kad štedimo!

Štednja je najbolji način na koji se djeci može objasniti više koncepata koji im inače zvuče kao velike, katkad zloćudne ali uglavnom prazne riječi – disciplina, strpljenje, planiranje. Niti jedna od tih riječi nije negativna, no kad se djeci štednju objašnjava kao proces odgađanja kupnje onoga što žele, one to, zajedno s pojmom štednja, postaju. Kako to promijeniti?

Ostvarivi ciljevi

Jednostavno – štednjom. Američko istraživanje iz 2011. godine pokazalo je da djeca koja imaju štedne račune u banci na svoje ime postaju svjesnija financijske odgovornosti, ali i mogućnosti koju im budućnost donosi. U SAD-u, gdje se visoko obrazovanje visoko i plaća, to je istraživanje pokazalo da su djeca iz obitelji s manjim i srednjim primanjima činjenicom da imaju vlastiti račun u banci promijenila način na koji razmišljaju o visokom obrazovanju te ga time učinila ciljem koji je ostvariv, unatoč tome što je na računu bilo malo novca.

Kasica-prasica

Imati štedni račun znači imati strukturu preko koje se može ostvariti štednja, a to pak uvelike utječe ne samo na na očekivanja djece, nego i na očekivanja roditelja. Koliko uplaćivati u dječju štednju određuje svatko sam – a najlakše i najedukativnije je, osobito kad je riječ od djeci mlađoj od sedam godina, spojiti to s dobrom starom metodom posjedovanja kasice-prasice. Dijete tako vidi koliko novca ide u nju, može samo odvojiti neki iznos te na kraju mjeseca može otići u banku i uplatiti taj, vidljiv novac kako se njegova štednja ne bi svela samo na brojeve na ekranu računala. Uz to, na takvu vrstu bankovne štednje s lakoćom mogu uplaćivati i djedovi i bake, prijatelji i rođaci umjesto da razbijaju glavu time što djeci kupiti za rođendan ili Božić. Umjesto akumulacije stvari, gradi se financijski izvor kojim će raspolagati samo dijete.

Koliko uplaćivati u dječju štednju određuje svatko sam - a najlakše i najedukativnije je, osobito kad je riječ od djeci mlađoj od sedam godina, spojiti to s dobrom starom metodom posjedovanja kasice-prasice.

Koliko uplaćivati u dječju štednju određuje svatko sam – a najlakše i najedukativnije je, osobito kad je riječ od djeci mlađoj od sedam godina, spojiti to s dobrom starom metodom posjedovanja kasice-prasice.

Zarađivanje novca

Djeci se često govori da je njihov posao odlazak u školu ili vrtić, a i često im se ponavlja da novac ne raste na drveću. Mnogo im se rjeđe daje do znanja kako da ga zarade. Plaćanje kućnih poslova može biti popularna metoda, ali nije odgojna jer neki su zadaci dio obiteljskoga života – kuhanje, pospremanje i čišćenje – te nisu posebno plaćeni niti jednome članu obitelji. Premda postoje povremeni poslovi primjereni za djecu koje je dobro nagraditi novcem, oni su – povremeni. Banka pak na kraju svakoga mjeseca u vidu kamate doda neki iznos na račun i upravo zato mnoga djeca budu presretna kad shvate da će, bez obzira na to koliko malo imali na računu, određeni iznos dobiti i od banke.

No, najveća lekcija u štednji je, osim odgađanja ispunjenja želja, odgovornost. Dijete će početi štedjeti za jednu stvar i tisuću se puta predomisliti. Na kraju mu valja pomoći da potroši novac na što želi tako da ga se podsjeti na sve za što je štedjelo. Djeca zaboravljaju što su željela, ali ne zaboravljaju da su imala izbor i da su, u konačnici, odabrala sama. Tako ih se podučava odgovornosti, ali i slobodi izbora.

PBZ-Lav-Stedislav

Comments are closed.